Skale do Sunca

Ljeta 2015. dva su mlada prijatelja podijelila iskustvo domaćinstva u Skalama do Sunca. Posjetitelji koji su imali sreću tijekom trajanja njihovog angažmana razgovarati s njima ili o tekućoj izložbi ili o kojem od dizajnerskih proizvoda, osjećali su redom potrebu pri idućem dolasku oduševljeno ispričati svoj doživljaj. Eto što ohrabruje - i zato hvala i čestitke Silviju i Toniju!

 

Prezime paško, duh renesansni, čovjek osobit. Igor Paro majstor je lutnje, instrumenta kojemu malo tko danas zna uopće pristupiti. A pomoću kojega on ne samo da očarava suvremenike, nego - što je njemu samom reklo bi se i značajnije - komunicira vrlo opipiljivo sa skladateljima od kojih je danas ostalo samo ono jedino istinski materijalno - duh.

Jedna se Dubrovkinja, korijena ispletenih s Lopuda i Šipana, udala na otok treći, u najljepšu valu od Stare Novalje. Postala supruga Draženova, majka Tonijeva i Rokova, susjeda i prijateljica Skala do Sunca. Već prvih dana restauracije prostora stizale su galeristima okrijepe na pladnjiću. A kad je na ovoj stranici objavljena naslovnica projekta u nastajanju...

Ovaj se par studenata na gradilištu Skala pojavljuje u različitim ulogama. Petar kao glazbenik u Otvorenom orkestru, a Klasja kao autorica radova u sklopu izložbi 'Autorizacija SN' i 'Staronovaljsko ljeto 13' te samostalne 'Pješčani grad'. U veljači pridruženi maškaranoj družini, pojačali su reprezentaciju mešćarske faune...

Zaokružiti 50 u Staroj Novalji sigurno je dovoljan razlog za proslaviti uz pjesmu i ples, vatromet i večeru za veliku obitelj i puno prijatelja. Gordan, čije se vrsno vino često toči na otvorenjima izložbi u bliskom mu susjedstvu, dokumentaciju svečanosti povjerio je galeriji, a za rezanje torte izabrao dar iz riznice Skala - majicu sa znakom prestanka ograničenja brzine ili vrijednosti broja godina, odnosno slobodnog prijelaza u životnu dob po vlastitom izboru.

Jednoga dana usred ljeta Petar je iz Poreča krenuo sa svojim tatom u svemir, u posjetu prijatelju Patuljku koji na Mjesecu, u maloj kamenoj tvrđavi, vodi galeriju sa zastavom Sunca. "Samo jeste li vi sigurni", pitali su ih na odlasku susjedi, "da na Mjesecu ima života?" "Naravno", odgovorili su Petar i tata, "ako nam je rečeno, znači da je istina."

U mladosti mornar koji veselo slavi svaku večer boravka na kopnu Gundulićeve i Masarykove, prijatelj u čijem se stanu osjećalo zaštićenim cijelo jato 'umjetnika u međuvremenu', potom restaurator, autor kolaža i skulptura, Veljac je posjetio Skale tek na dva dana, darujući peć za keramiku i dvije krasne kutije s gumenim abecedama.

Dvije sestre odrasle u staronovaljskoj kući Starčević od prvog su osmijeha restauratorima kaštela u srpnju 2012-te prave i drage prijateljice projekta. Zanimanje i razumijevanje, humor i prisnost, pomoć u prikupljanju fotografija i informacija, druženja i dolasci na izložbe u Staroj Novalji i u Opatiji... Sisters of Sun - uz ovakvu logistiku, Skale rastu same!

Otvorenom znatiželjom i vedrom sviračkom energijom, uživajući u gitarističkim duetima s Daliborom te skladajući i aranžirajući temu na stihove Tonča Denone, naš je novi prijatelj Dražen ovoga ljeta obogatio skalarski, u pravilu mediteranski repertoar širinom ravnica Slavonije i festivalskog kontinenta. Obostrano neobično, ali zgodno iskustvo - pa hvala Draženu i veliki pozdrav do skorog sviranja i pjevanja pod Sljemenom, Učkom ili Zaglavom.

Da je otac malog hvatača sunca vrstan glumac, zna se. Da je autor par odličnih kazališnih plakata, također. Da zna zamijesiti čudo od kruha, zna cijelo jato bliskih mu obitelji. Da je osobit fotograf čiji se fotke rado koriste u dizajnima knjiga i kataloga, možete mi vjerovati iz prve ruke. A da s jednakom lakoćom prevodi Heinea kao što se penje bos na visoki stari bor kljaštriti suhe grane ručnom pilom - vidjelo je dosta nas u Staroj Novalji. Santule Svenjos bos će i do Sunca!

Za Svetog Franju Asiškog kažu da je, kad bi mu radost uznijela melodiju duha, volio zapjevati na francuskom. Željko je, čujem, jedno ne tako sretno svoje razdoblje označio time što bi govorio isključivo na francuskom. Za one koji su poznavali taj jezik to i nije bio baš francuski, ali to je manje važno. Željko je zauvijek ostao Francuz, pa tako i danas dok iz malog ribarskog čamca široko mahne Stanislavu i Pipu koji pod bijelim skalama ispraćaju sunce s klupe pred Kaštelom.

Gospodin Ivan Dabo, darovatelj nekoliko penjačica Skalama do Sunca, izrasta iz đungle svojih biljaka kao njihov prirodni izdanak. Strukture njihovih spletova mogu se očitati već u njegovim bajkovitim obrvama. Zaplesti se u botanički razgovor s Ivanom lako je i neprocjenjivo, pa posjetu njegovu rasadniku (ispred rampe na ulazu u autocamp Straško u Novalji - makadamom desno 3 minute) preporučam svakome, tim više što je ulazak u staklenike bajka za sebe -

Ecce homo. 2000 godina kasnije reklo bi se That's the guy. U Držićevom Dubrovniku jedan od ljudi nazbilj. U Oljinom Splitu pravi čovik. U Zagrebu, prevelikom za jedan prijevod, super tip. Dalibor mi kaže: "Mladen je jednostavno dobar čovjek." Samo dobar čovjek nije jednostavno bit. Izdanak najstarije loze staronovaljske, kalafata Pipa zet, muž lijepe Renate, otac isto takvih kćeri, Mladen se uz svoje dobro vino začas prepoznao s Nikolom Iskrom i locirao zajedničke znance u Bosiljevu. Armatura ljudi nazbilj.

Jedan od čestih i uvijek znatiželjnih posjetitelja galerije i ovoga i prošlog ljeta. Staronovaljski je stanovnik 'ruske' kuće u kojoj provodi dva ljetna mjeseca. Zajedno sa starijim bratom i majkom Jenyom (autoricom jedne od fotografija na izložbi Staronovaljsko ljeto 13), pripada gostima koji su u srcu postali domaći valjda s prvim pogledom na Donji kraj. Adam je poželio svoj pjesnički staronovaljski brodić - i dobio ga, a stihove za jedro napisat će ili nacrtati idućeg ljeta.

Poslije vrleti Škotske i cikloida Beča, preko sjevernog nam škoja Krka u vinjeti s Velebita, u posjetu Skalama do Sunca (vidjeti izložbu Klasje Habjan!) spustiše se lijepa Ivana i sretni joj izabranik srca Christoph. Prihvatiti pomoć zaljubljenika u noći i danu postava izložbe Stara Stara Novalja - sreća i ljepota jest.

'Vidim ja, ti si tu sretan', govori mi s osmijehom neki dan u galeriji Grgo, dugogodišnji kroničar mjesta, načinom života danas možda i najvjerniji čuvar tradicija Stare Novalje. 'I ja sam sretan kad to vidim, i sve ovo ča se tu radi. I to je velika stvar, da znaš... Sada, kako vrijeme bude prolazilo, ti ćeš pomalo otkrivati i drugu stranu Stare Novalje... Ali ne daj se i drži se ti samo ovoga, dobroga.'

Taj avion iz Njujorka, krenuo za Trinidad… Ili da možda ipak započnem drugačije: taj trenutak prošlog ljeta, kad su 'Vruće divojke' iz kuća Livić i Čatare jednu običnu večer pred Kaštelom svojom slatkom i veselom izvedbom Mjeseca srebrnog učinile svečanošću par ekselans - ako me pitate - bio je taj trenutak kad sam osjetio da sam zauvijek pustio korijen u Staroj Novalji. Ne znam što bih sada više mogao reći o Miji-Mariji i Ani i Zrinki i Višnji i opet Ani i ne znam…

Na fotki tate slikara, do lijepe Maje sjedeći, hvatam na nebu budućnost tajnovite djevojke čija priroda još bira s kojega će se mula odraziti u more uz koje je rođena. I vidim vjetrom nasmiješenog psa, i kuću u obliku dvije čaše visoke, i naslikano oko kamenog krokodila nedaleko punte Deda… Ali od oblaka učimo da samo mijena stalna jest, pa onda i ne treba puno izabirati. Važne su Skale i pogled prema gore, a bio mul Uljak ili od Kaštela ili Dock of the Bay Otisa Readinga - svi su naši, Maja. I hvala za fejs!

Učiteljica glazbe s kojom bi i parparot prosvirao kad bi samo malo zanimanja pokazao. Energije i duha u raskošnoj je Zrinkinoj pojavi toliko da čak skromno zvuči kompliment koji joj upućuje sumještanin Željko pregledavajući fotografije: "Ona je obogatila Staru Novalju." Drugi će susjed reći da je Zrinki svaki dan fašnik. Dodao bih slobodno (vežući si svakoga dana drugačiju krpu oko glave): "Otkrio sam sestru."

Ima slika koje pamtimo kao trenutke susreta s iskonskim formatom. O duhu govorimo, jasno. U mladosti, večer s konca 70-tih, nosim Fendera u Jabuku pjesniku kojega obožavam. Par godina kasnije na parkingu Briar St Theatra u Chicagu pokušavam s prijateljem objasniti Tomu Waitsu o čemu razgovaraju dva lika na fotokopijama koje uručujemo. Slika je puno jer život već je dug, ali isti je osjećaj dok silazimo strminom do Kaštela majstor Pipe, brodograditelj-umjetnik kojega su oči ostavile, i ja - sjesti na klupicu ispred galerije.

Nikola i Boris Greiner posjetili su Staru Novalju i snimili sekvencu svoje šetnje kroz život. Video u progresu Nikola i ja započet je kad je Nikola još bio dječak. U nizu sekvenci snimljenih tijekom godina na različitim šetnicama Hrvatske svjedočimo kako sin visinom dostiže oca - da bi upravo 16. kolovoza u Staroj Novalji, zajedničkim korakom s mula u more, bio proslavljen trenutak Nikolinog 'prestizanja' tate. Hvala ocu i sinu na lijepom doprinosu Skalama do Sunca.

Pitam ex-poštara Stare Novalje, rado se zapričamo u uredu nekad njegovom, danas mojem: "Znate li da riječ angelos na grčkom znači kurir, poštar?" Lovro se smiješi, nije mu mrsko čut. Spaja on u životu puno toga: prirodne oblike kamena sa skulpturama životinja, školjke sa sokolima, crteže na papirima s biljezima na svojim ovcama, a spajao je, kao vrstan nogometaš, i obranu s napadom u povijesnoj pobjedi nad Novaljom u otočkom polufinalu 1984-e. Portret Loro na programu je Skala 2015.

Ravnateljica Hrvatskog muzeja turizma u Opatiji rado se odazvala pozivu da u ime svoje institucije pozdravi otvorenje staronovaljske galerije. "To je mjesto kakva naš muzej traži i koje želi predstavljati i s njima surađivati. Ovaj projekt spaja tradiciju i baštinu sa jednom živom pričom, a kad se to događa više se ne moramo brinuti što ćemo ponuditi našim turistima. Onoliko koliko cijenimo sami sebe toliko će nas i turisti cijeniti." Upravo tako. Hvala Katarini do idućeg susreta.

Jelena i Lucija, petogodišnje blizanke prezimenom Pijaca, ovoga su ljeta prvi put u životu posjetile Staru Novalju. I bile su stalno vesele i lijepe i svakoga su dana predvečer ponosno prošetale taj kilometar od Mula do Kaštela i sa sandalama u rukama ulazile u galeriju otisnuti jedna drugoj pokoji štambiljić iz zbirke ex librisa Skala do Sunca. I otkako su otišle, nedostaje mi taj ljupki ritual - ako me pitate.

"Prijatelju! Prijatelju!"- svakoga jutra, kao i nekoiiko puta tijekom dana mali susjed Roko proziva i poziva galerista na akciju. 'Kad ćemo bacit ovaj brod u more? Kad ćemo obojat moju biciklu? Kad ćemo tvoje cvijeće zalivat?', samo su neki od prijedloga u nizu. Moguće ostvarujemo, a nemoguće također - imamo li vremena. Ljudi skupa čuda čine i Roko - sin Dubrovkinje i Staronovaljca - to već sasvim dobro zna.

Na bonaci kod Metajne škampari u paškom moru. S prvim suncem isključimo motor i slušamo tišinu i dugu valovitu kosu i plave oči imamo i puni smo mulja i malo guštamo u svježoj ikri, a potom rasijecamo lubenicu. U svim poglavljima životne knjige vezane uz Pag - time i Skale ove - potomak veselog sveca Gaudencija odigrao je neprocjenjivu ulogu. A i da nema toga, što napisati o prijatelju s kojim doživiš i preživiš Tempest - nego priču koju voliš.

Lina odrasta u Parizu. Četrdeset tisuća Starih Novalja, brojimo li stanovnike, stane u taj grad. Već drugo ljeto zaredom Lina sa svojom majkom Madeleine dolazi provesti dva tjedna s nama i s pogledom na Donji kraj. Broj riječi koje Lina usvaja raste s njom svakoga dana i možda ćemo već idućeg ljeta razgovarati na jeziku njenog djeda, jednog od najvećih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća.  

Zanimljiv lik vitkog momka u zelenoj majici s natpisom Arburoža pripada bogatstvu svakodnevnih susreta  na Donjem putu. Prodorno pronicljivo oko, uvijek spremna vedrina ispod naoko ozbiljnog lica, njegovana sklonost zaustavljanju karijole u cilju razmjene nekoliko brzih duhovitih rečenica ili cijelih životnih štorija - to je skica za portret Pipa Peranića zvanoga Joškić, velikog prijatelja Skala do Sunca.

"Jel umjetnost gladna, žedna?", čuje se glas susjeda još prije nego se njegov lik uokviri dovratkom galerije. Nije dan prošao od početka ljeta da Joso Arka ne podari Skalama čašu hladne pive ili kakvu deliciju - od janjećih jetrica na Petrovu do domaćeg krumpira kuhanog na balu po receptu i uz spomen na ime i dobrotu Gospodnju, kao i na prezime akademika Fučića. A svakako i svakodevno - vrsnom domaćom pričom.

Noćas pun sam sebe, klizim prema moru, nestajem u zoru.

Ispod mene šume, vale male, na kaiću neko diže skale.

- sms poruka u Staru Novalju s broja Nikole Iskre, 23/7/2013

 

Ribar u pričuvi - napisao je za sebe u Jurovim pismama. Pa što je onda Tonči po aktivnoj vokaciji? Da brine o vrtu s najukusnijim povrćem svjedočimo godinama. Da je maslinar čije je ulje vrhunsko (i da ga ne prodaje, ali za prijatelje da se uvijek najde), znamo. Da kuća na kojoj je pisalo Marušić ima vjerne goste koji su odavno obiteljski prijatelji, opće je poznato. A da je pjesnik, a ne tek po misiji Jurin glasnogovornik, dokazuju pisme koje slijede.

O fotografskom opusu Damira Perinića - njegovoj vrsnoći, opsegu i komunikativnosti - možda ponajviše govori stranica: http://www.panoramio.com/user/126027. Vrijedi spomenuti da je njegove fotografije vidjelo preko 7 milijuna ljudi i da su mnoge korištene u raznim medijima i u najrazličitije  svrhe, sa ili bez autorskih prava. O tome autor i ne brine suviše jer to i nije njegov dio posla.

Gimnazijalac na slobodi u Staroj Novalji. Muzikant satir kad dohvati pašku frulu s oznakom Tri sunca. Gitarist koji ne štedi prste pri restauraciji stare kovane ograde iz naslijeđa svoga djeda, kao ni zidova stare pošte pri pretvorbi u novu galeriju. Oblikuje i izrađuje. Šegrt i majstor.

U nekoliko dana boravka u Staroj Novalji jedna je talentirana učenica Škole primjenjenih umjetnosti u Zagrebu uspjela Skalama do Sunca pridonijeti vedrine, kreacije i ljubavi za cijelo ljeto, uključujući i indijanski dio. Folder s njenim fotografijama događanja, igre i rada, izložaka u galeriji i onih koji će to tek postati - darovan na korištenje kao radni materijal - pun je i Sunca i zvijezda i Mjeseca. Hvala ti, Hanah. Imamo Švega!

Crni Joso Avijatičar. Ostvario dječački san i postao pilot. Pri prvom samostalnom nadlijetanju uvale, pozdravio roditelje mašući krilima. Jasno da je mater premrla. Jasno da je otad prošlo već neko ljeto jer je jasno da posla u Hrvatskoj za pilota nema. Ali je jasno i to da će Stara Novalja izgubiti puno kad se konstruktivni i kreativni Joso otputi za Kanadu ili Novi Zeland. Lovre Denona dotad od njega mora naučiti dovoljno harmonike da ga naslijedi u nizu Ranko-Joso-Lovre…

S prijateljima, g. 2012., imenovao galeriju, napisao joj program i oblikovao zastavu. Jutrima na poniju dojezdi pred kaštelić, otvori ga ključem Svetog Petra, iznese ovcu i stavi je na brod. Utipka Supetar i stisne enter. Zalije biljke dok se vrša s poštom diže. Pišite mu.

 

 

Potomak loze dva davna brata koja su sreću potražila na ljepšoj strani Jadrana. Dizajner i programer kojemu Skale do Sunca zahvaljuju website, a pomogao i pri montaži prvog povijesnog billboarda u Staroj Novalji. Iduće večeri, 14. srpnja na Uljaku, skromno obznanio izvanredno zanimljivu pretpostavku porijekla ideje staronovaljskog znaka.

Ideja, osjećaj za mjeru, poznavanje materijala izabranog u skladu s kontekstom u kojemu se koristi, ali i s vlastitim svjetonazorom, spremnost na ogled s nepoznatim situacijama, znanje, samopouzdanje skupljeno odrastanjem u majstorskoj radionici te dugom profesionalnom praksom rješavanja bezbrojnih bezizlaza - što još oblikuje vrhunskog dizajnera? Sasvim usput, Hrvoje Đukez diplomirao je slikarstvo na zagrebačkoj ALU u klasi profesora Đure Sedera.

Ujesen, zimi i u proljeće scenograf, slikar i gitarist iz Rijeke. Ljeti, staronovaljski lovac na bonace koji se ponekad, alibija radi, vrati i s nekim konkretnijim ulovom. Početkom ljeta 2011. na stazi uz more između Trinćela i Drljande pada mu na um fantastična zamisao s kojom će nekoliko minuta kasnije, režući kotač sira, upoznati prijatelja Stanislava. Za početak dovoljno.