JEJA I LUCA

Jelena i Lucija, petogodišnje blizanke prezimenom Pijaca, ovoga su ljeta prvi put u životu posjetile Staru Novalju. I bile su stalno vesele i lijepe i svakoga su dana predvečer ponosno prošetale taj kilometar od Mula do Kaštela i sa sandalama u rukama ulazile u galeriju otisnuti jedna drugoj pokoji štambiljić iz zbirke ex librisa Skala do Sunca. I otkako su otišle, nedostaje mi taj ljupki ritual - ako me pitate.
jeja i luca-c145649b0e08d1948da54583377459ff.jpg

Inače, kad Jelena i Lucija pitaju gdje su one bile kad je njihov brat Ante - stariji desetak godina - bio mali, mama im kaže da su bile u svemiru. Ondje su se srele, odabrale njih, došle u mamin trbuh, itd. Jelena sve to potvrđuje svojim izjavama: "Znam ja to. Vidjela sam. Gledala sam to ja dok sam bila u svemiru."

Trenutno su na otoku Čiovu. U Skale do Sunca danas stiže poruka mame Alme: "Idemo nas tri u dućan i idemo prečicom kraj crkve di su parkirani auti i sjetim se ja kako smo i Ana Marija i ja tu nekad išle do dućana tom prečicom, ali je tu nekad bilo polje s vrtovima ograđenim suhozidom i nasred toga polja kućica prasca koji se uvijek glasao kad bi namirisao svoga gazdu koji bi ga dolazio hraniti... I ispričam to putem curama... Navečer prije spavanja pita me Luce: 'Di je sada praščić?' 'Koji praščić?' pitam ja. 'Onaj, tamo...' kaže Luce. 'To je bilo davno, Luce, ne znam je li živ', kažem ja. 'Možda je otišao u neko drugo selo', doda Jelena. 'Jesi ti to vidjela, Jeja?' pita Luce. 'Kako bi mogla vidjeti?' počnem ja, a Luce nastavi: 'Gore, iz svemira.' 'Nisam, Luce', kaže Jelena: 'Zaspala sam. Na prozoru svemira.'