U starom kaštelu na stazi uz more, u prostoru nekadašnjeg poštanskog ureda, a još ranije spremišta za ribarske arte, ljeta 2012/13/14/15 oblikovani su projekti i proizvodi vezani uz povijest, prirodu i ljude Stare Novalje.
Program izložbi i događanja , namijenjen svima "ki nam dojdu i volu ovo misto", bio je rezultat suradnje Umjetničke radionice Petikat, Grada Novalje, mjesta Stara Novalja i Ministarstva kulture RH.
Četiri godine kasnije, početkom kolovoza 2019-e, ispred novog mjesnog doma u Staroj Novalji, osvanuo je plakat s poznatim znakom Sunca.
A primjećen je i Stanislav.
What the hell is he building in there?
RAZGOVOR O IZLOŽBI 'PIPE I RENATA' (TEKLIĆ, 2015.)
Otkuda kreće ideja izložbe "Pipe i Renata"?
Sastavni dio programa 'Skala do Sunca' otkrivanje je i predstavljanje pozitivnih ideja i vrijednosti iz baštine i suvremenosti Stare Novalje. To je malo mjesto i ako se radi na kreiranju kulturnog identiteta, vjerujemo da se takvim konceptom mogu potaknuti i dobri novi sadržaji. Prije tri godine, tijekom pripreme za izložbu fotografa Borisa Cvjetanovića koji je portretirao starije mještane, razgovor s Pipom Peranićem bio nam je iznimno zanimljiv. To je majstor velikog radnog iskustva koji je na žalost zbog slabljenja vida razmjerno rano prekinuo s brodogradnjom, no u sklopu onoga što je napravio jest i taj mezokajić, jedinstveni model čamca zamišljen i napravljen po mjeri uvale Stare Novalje. Pipov brod Renata jedan je u nizu mezokajića koje je radio, osobite kombinacije batane i kajića konstruiran savršeno za uvjete i potrebe ovdašnjih ljudi koji se naraštajima bave ribarstvom za osobnu, svakodnevnu potrebu. Desetak tih mezokajića i danas krasi lučice Stare Novalje, njihovi vlasnici njima su vrlo zadovoljni, radi se dakle o živoj baštini na koju smo izložbom htjeli ukazati, napraviti priču od fotografija, nacrta, iskaza i dijelova broda Renate. Shematsku rekonstrukciju broda i veći dio fotografija napravio je Hrvoje Đukez, a izložbu smo postavili zajedno.
Vaše prijateljstvo s majstorom brodograditeljem Pipom samo je pomoglo da izložba dobije gotovo osobnu dimenziju njegova rada i stvaranja mezokajića.
Kao što iza svakog umjetničkog rada stoji osobnost, lik autora koji nam, ako nas to djelo intimno dodirne, postaje zanimljiv i blizak kao i to djelo, tako se i u inventivnoj zanatskoj vještini otkriva čitav svemir znanja i iskustava koje majstor nosi u sebi i o čemu je užitak nešto saznati. Teško je reći čime nešto postaje umjetnost, to je i manje važno, zanimljiv je čovjek i njegov život kroz posvećen rad. Mislim da citati, izdvojeni iz razgovora s majstorom i uklopljeni u postav izložbe, svjedoče o tome i doprinose da se osjeti što je izrada broda značila Pipu Peraniću.
Pipe je ovom izložbom nagrađen za svoju kreatvnost, rad i stvaralaštvo. Kako je primio sve to?
On je zaslužio i puno više od skice za portret brodograditelja, što je podnaslov ove izložbe i što ona ustvari jest. No, na neki je način sada ipak jedna lijepa vrijednost istaknuta, artikulirana, odano joj je zasluženo priznanje. Nema svako mjesto na Jadranu svoga brodograditelja, a još manje svoj tip kajića. Vjerujem da je meštru Pipu drago što se bar to napokon ostvarilo, što se skupilo ljudi i dogodila svečanost, bilo je kolača i višnjevače, pjesme i radosti. Zahvaljujemo to i obiteljima koje su došle i koje prate događaje u Skalama do Sunca, sudjelujući tako u podjeli brige za svoje mjesto, a i nade da zajedno možemo graditi nešto reprezentativno i za domaće i za njihove goste i prijatelje.
Galerija Skale do Sunca, a pogotovo otvorenja izložbi, svojevrsno je okupljalište mještana Stare Novalje i prijatelja galerije, njihov iskorak u tradiciju, druženje, pa i bolju budućnost zahvaljujući običajima i uspomenama koje na ovaj način otimate zaboravu.
Program galerije predstavlja i nastoji spojiti suvremenu umjetnost i dizajn (odnosno projekte nas uključenih autora te pozvanih umjetnika, kao što je npr. ovu sezonu svojim postavom i boravkom započeo Davor Sanvincenti) s ovakvim, nazovimo dokumentarističkim postavima kao što su izložba "Pipe i Renata" ili prošle godine "Stara Stara Novalja" i "Autorizacija SN". Naravno da najviše osjećaja i zanimanja pobuđuju upravo takvi projekti, jer se tu ljudi doslovno prepoznaju u radovima ili su čak njihovi autori, ali uvijek nastojimo i ove druge nekim nitima konceptualno vezati uz Staru Novalju. Ideja jest da se u tim spojevima povijesti i suvremenosti, a kroz našu poetiku i dizajn, kreiraju i proširuju proizvodi i projekti, da se predstavljanjima potiče suradnja i druženje i da ova galerija bude mjesto u koje će se zbog njena izgleda i sadržaja svraćati ne samo iz ovog mjesta ili samo s ovog otoka. Galerija je otvorena prije četiri godine u starom kaštelu, puno je toga napravljeno s velikom energijom i entuzijazmom, obnovili smo prostor u duhu povijesnog objekta gdje je nekada bio smješten ribarski magazin, ostvareno je više od dvadeset izložbi, nekoliko radionica za djecu, projekcije kratkih filmova, započeti su projekti kao knjiga starih obiteljskih fotografija... Vidjet ćemo kako dalje. Kako kaže Strummmerov citat na naslovnici naše stranice od samog početka, ljudi zajedno mogu sve. Mislim da osobno smijem reći da sam u ovih par godina, zahvaljujući gradnji ovih metaforičkih skala, upoznao Staru Novalju i da zbilja ima prekrasnih ljudi s kojima mi je čista sreća biti prijatelj, a to je neprocjenjiv honorar. Nadam se samo da će nas i dalje ukupno biti dovoljno da stvar funkcionira, a to ustvari znači da projekt raste i da se razvija, bez obzira što neke sezone mogu biti manje sunčane od drugih. A to će se moći samo ako se više uključi mlada Stara Novalja, koje možda i biološki pomalo nedostaje, ili najmlađa, kao što su na primjer ove godine u potrebnom trenutku svojim stavom i ponašanjem kao domaćini galerije savršeno uskočili Silvio Denona i Toni Peranić. No uglavnom, oko cijele atmosfere, projekata u tijeku, dosadašnjih autora i izložbi, dizajnerskih proizvoda i portreta prijatelja galerije najbolje je pogledati stranicu skaledosunca.com. I javiti se na gradilište, zašto ne?